|
Gradište, kao varošica,
najveće je mesto u ovom okrugu posle Požarevca. Udaljeno je od Požarevca 6
časova hoda, a vezano je s njime dobro nasutim drumom. U njemu je stolica
načelnika sreza Ramskog. Ima nižu gimnaziju
sa četiri razreda,
mušku i žensku školu. Sem toga ima poštu, telegraf, parobrodsku stanicu,
carinarnicu i skelu za prevoz u Ugarsku... Crkva mu je novija i lepa. Gradištanci
su dopadljivi, predusretljivi i zanimljivi. Prvi su u svakom patriotskom
preduzeću. Ni jedan patriotski poklič nije ostao, a da u omladini i građanstvu
gradištanskom ne nađe odziva. Nema, valjda, društva u Srbiji, koje tu ne bi
imalo svoj pododbor i svoje članove. Sa zadovoljstvom beležimo ovaj fakt, ovaj
primer požrtvovanja i rodoljublja, na koje bi se mogle ugledati mnoge naše veće
varoši… Gradište je po postanju svome iz najnovijega vremena. Ono se nigde ne
pominje u našim starijim spomenicima. Ni za vreme Turaka nije tu bilo nikakvo
važno mesto. U njemu je dosta živa uvozna i izvozna trgovina, pošto je na
izlasku zlatne doline reke Peka. Gradište se nahodi na levoj obali Peka. Samo
ime ove varoši kazuje, da je tu moralo biti negda kakvo važnije utvrđeno mesto.
Za vreme Rimljana tu je bila varoš Pincum, koji su Vizantinci docnije nazvali
Picnus. U Pajtingerovim
tablicama ovo je rimsko mesto obeleženo kao
Punicum, udaljeno 13 milja od Viminakije. Ime ove varoši,
kao ime reke Peka (Picnus), biće u vezi s imenom onih
Pikenezovaca, koji su još za vremena Ptolomejeva naseljavali ovaj kraj.
Tragovi grada ovog rimskog mesta
danas se jedva mogu raspoznati. Grad je imao kvadratnu osnovu i kule na rogljevima.
Ukopavajući temelje svojih zgrada, Gradištanci su nailazili na rimske ostatke:
skulpturske radove, cigle, novce i dr., od kojih se nešto nalazi i u Narodnom
Muzeju. Kanic veli da je Pincum, kao glavno stovarište rimske metalne
proizvodnje u oblasti Peka, pored vojnog imao i ekonomski značaj. Bilo je više
puteva, koji su iz unutrašnjosti
vodili k njegovom pristaništu. I
na levoj, ugarskoj obali dunavskoj, bio je Pincum zaštićen jednim gradićem, od
kojega je Marsigli pronašao bedeme kod ugarske Požežene, prema srpskom selu
istoga imena, odmah ispod Gradišta.
Izvod iz knjige „Na
lepom srpskom Dunavu od Beograda do Radujevca”, iz putničkih beležaka SR.J.
Stojkovića, izdanje knjižare D.M.Đorića, Beograd, Štamparija kraljevina
Srbije1893. god., str.169
|